Nitko ne može ostati ravnodušan završnim riječima Sonje Savić.
Sonja Savić, glasovita ikona jugoslavenskog filma, odisala je nesvakidašnjom vitalnošću koja je njezino glumačko umijeće uzdigla do nevjerojatnih visina. Njezina nefiltrirana iskrenost i jezik oštar poput britve omogućili su joj da neustrašivo izrazi svoje mišljenje, dok su njezine ikonične izvedbe osigurale njezinu trajnu ostavštinu gotovo dvadeset godina.
Godine 2008. preminula je u 48. godini života u svojoj kući u Kursulinoj ulici, sa špricama razbacanim oko sebe, pričaju susjedi. Vijest o njezinom domu bez ikakvog namještaja, osim zaprljanog madraca, bila je potresno otkriće za Javost.
Nakon obavljene obdukcije liječnici su potvrdili da je uzrok njezine smrti predoziranje ilegalnim supstancama, kako stoji u službenim zapisima.
Samo dva mjeseca prije smrti u srpnju 2008. godine, Sonja je dala svoj posljednji intervju crnogorskim novinama “Vijesti”.
Shvatio sam, iako ne s ponosom, da sam učinkovito zamaglio razliku između svog osobnog života i svog poziva. Nisam siguran prenosim li ovu fuziju dosljedno i koliko kontrole imam nad pričom. “Nastojim osigurati da moje riječi odjeknu među publikom, jer čak i nakon svih ovih godina njihovo mi je mišljenje još uvijek važno”, izjavila je tada.
Mudre riječi njezine bake odjekivale su joj u mislima, podsjećajući je da se dubine ljudskih osjećaja mogu razabrati kroz prozore duše. U tom je trenutku duboki osjećaj tuge i izoliranosti izbijao iz dubine njezina pogleda.
Glumica se u tom trenutku prisjetila bakine izreke koja joj je ostala upamćena – vatrene oči. Dok je sat otkucavao ponoć, činilo se da je ovaj izraz primjenjiv na bezbrojne generacije. Oči su im gorjele nepoznatim intenzitetom, osjećaj koji se pokazao štetnim i za njih same i za njihove voljene. Čini se da je samoća cijena njezina osobnog oslobođenja, zaključila je.
Kroz svoj profesionalni put, Sonja Savić se aktivno bavila srpskom filmskom industrijom, posudivši svoj talent za pedesetak filmova. Među tim zapaženim djelima ističu se “Una”, “Život je lijep”, “Balkanski špijun” i “Šećerna vodica” kao svijetli primjeri njezinih iznimnih sposobnosti.
Prema vlastitom priznanju, život je posvetila bavljenju glumom, iako su njezino neosporno umijeće zasjenile glasine o konzumiranju nedopuštenih supstanci tijekom 1980-ih. Te su glasine dobile na glasu zbog njezine povezanosti s članovima grupe EKV. Nažalost, nekoliko njih podleglo je ovisnosti o drogama i izgubilo živote u mladosti.
Sonja Savić je svojedobno izjavila da njezino zadovoljstvo ne proizlazi iz druženja s tim osobama, već iz otkrića istomišljenika koji dijele njezinu nesreću.
Od malih nogu, kao i mnoge druge žene, sanjala je o udaji i osnivanju obitelji s renomiranim jazz glazbenikom Vlajkom Lalićem. Putevi su im se ukrstili kada je imala samo 15 godina, a od tog trenutka on je postao njezina jedina ljubav do samog kraja. Nažalost, njihovo zajedničko vrijeme prekinula je njegova tragična pogibija 1990. godine, jer je izgubio život ploveći tijekom oluje.
Sonja je izjavila da se od kada je u dvadeset devetoj godini otišao muškarac iz njezina života, smatra udovicom.
Nakon njegove smrti, Sonja je iskusila duboku tugu koja je trajala nekoliko mjeseci. Odmah nakon toga donijela je odluku da će otputovati u Sloveniju, gdje je živjela gotovo desetljeće. Naposljetku se vratila u Srbiju i ponovno ušla u svijet filma, iako ne s istom razinom intenziteta kao prije.
U to vrijeme susrela se s poteškoćama koje su, prema brojnim pričama, proizašle iz upotrebe nedopuštenih sredstava.
Sonja objašnjava da je razlog nesudjelovanja u “Mi nismo anđeli 2” bio izostanak i kostimografa i scenografa.
Postojala je skupina pojedinaca, njih tri ili četiri, koji su se za novčanu naknadu bavili hrvanjem. Među njima, Žika Todorović je predstavljao neke izazove, iako mi je jako drag i drago mi je da je protiv njih odigrao izuzetno dobro za novac koji su zaradili. Moguće je da su razmišljali o njegovom isključenju, ali vjerujem da su shvatili da bi bilo pretjerano da izostane i Žika. Koliko sam shvatio, radili su redatelj i tri glumca, što je rezultiralo sa četiri zarađena honorara, ukupno oko dva milijuna dinara. Možete li pojmiti veličinu te svote?! Prema onome što sam saznao, redatelj je isprva planirao stvoriti zadivljujući film, ali se na kraju odlučio za “Anđele 3″. Nažalost, nisam slobodna o tome dalje raspravljati jer to može ugroziti moje šanse da dobijem ulogu, ha-ha!”, dodaje Sonja Savić.
Kad je Sonja ispraćena u rodnu Donju Gorevnicu, nitko od njezinih kolega nije se pojavio da joj oda počast.
